siječanj/ veljača 2024.
Blagdani poslije Božića
Sveta tri kralja u kršćanskoj su tradiciji kraljevi ili mudraci koji su se prema evanđelju došli pokloniti Isusu nakon rođenja. Poznati su kao Baltazar, Melkior i Gašpar. Prema Evanđelju po Mateju, došli su s istoka u Jeruzalema kako bi se poklonili Isusu. Bogojavljanje ili Sveta tri kralja povijesno je stariji blagdan od Božića. Tri kralja predstavnici su poganskih naroda koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je objavio rođenje Spasitelja i na taj način naznačuju da je on Spasitelj za sve ljude. Blagdan se slavi 6. siječnja.
Novinarka: učenica Matea Kurilj, 3. a
Izvor: internetski portali
VALENTINOVO (DAN SVETOG VALENTINA)
Valentinovo ili Dan sv. Valentina spomendan je na sv. Valentina koji se obilježava 14. veljače. Taj se dan obilježava i kao Dan zaljubljenih.
TEORIJA O NASTANKU VALENTINOVA
Najstarija teorija potječe još iz doba staroga Rima za vrijeme vladavine Klaudija I. Zbog tadašnjih ratova, car Klaudije I. dao je naredbe prema kojima se vojnici nisu smjeli ženiti niti stupati u zajedničke veze upravo jer je smatrao da se tek tada vojnici neće željeti boriti u ratovima koji su dolazili. Za vrijeme vladavine cara Klaudija I. živio je svećenik Valentin. Iako su careve naredbe bile jednake za sve stanovnike, svećenik Valentin oglušio se na careve naredbe te je usprkos zabrani odlučio sklapati brakove između ljudi koji su to željeli. Dana 14. veljače svećenik Valentin otkriven je, ulovljen i bačen u tamnicu. Zbog nepoštivanja zakona odrubljena mu je glava, a nakon smrti narod ga je proglasio velikim svecem. Zato se smatra kako Valentinovo potječe upravo od svećenika Valentina u njegovu spomen.
Iako je Valentinovo popularan praznik, postoje i kritike da ne održava pravu bit ljubavi. Mnogi smatraju da bi ljubav trebalo slaviti svakodnevno, a ne samo jednom godišnje na određeni datum. Tradicionalno se poklanjaju čokolade, predmeti u obliku srca i ljubavna pisma. Ljubav je predivna emocija koja donosi radost i sreću, zato je važno da ljubav osjećamo sve dane u godini, a ne samo 14. veljače.
Najromantičniji gradovi u svijetu jesu zasigurno Pariz i Verona pa ih mnogi zaljubljeni parovi upravo 14. veljače i posjećuju. Najljepša, iako tragična, ljubavna priča svih vremena dolazi iz talijanske Verone, a govori o vječnoj ljubavi između Romea i Julije. Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orleanski koji ju je namijenio svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj.
Izvor: internetski portali
Novinarke: učenice Matea Zelinac, 3. b, Lana Ocvirk, 2. a, Patricija Slobođanac i Tamara Mađar 1.b
SPORTSKI KUTAK
Aktivan odmor
Aktivan odmor nakon nastave ima brojne prednosti. Prvo, pomaže u smanjenju stresa i opuštanju uma, poboljšavajući mentalno zdravlje. Također, fizička aktivnost tijekom odmora potiče cirkulacija krvi, što može poboljšati koncentraciju i energiju.
AKTIVNOST I FLEKSIBILNOST NAKON SJEDENJA:
1. Brza šetnja oko školskog dvorišta za poticanje fizičke aktivnosti i osvježenje na svježem zraku.
2. Serija jednostavnih vježbi istezanja prilagođenih kratkom vremenskom periodu odmora za očuvanje fleksibilnosti mišića.
TIMSKI ELEMENTI ZA ENERGIČNOST I ZAJEDNIŠTVO:
- organizacija brzih štafeta i sličnih aktivnosti za razbijanje monotonije i poticanje timskog duha
- zabavne igre tijekom odmora jačaju međusobne veze među učenicima, stvarajući pozitivno okruženje unutar škole.
CILJ SVEOBUHVATNOG DOBROSTANJA UČENIKA:
- sve aktivnosti imaju zajednčki cilj poboljšati fizičko i mentalno dobrostanje učenika
- inicijative su usmjerene na stvaranje pozitivne atmosfere tijekom odmora
Novinarka: učenica Lana Šalić, 3. c
Izvor: internetski portali i osobno iskustvo
Rukomet
Djevojke u sastavu Patricija Lovreković, Iva Sajc, Nera Orlić , Ira Božić, Petra Validžić, Sandra Škorić, Ira Golek, Lorena Mešković, Petra Kirsch, Ana Tufeković, Maja Francuzović i Lara Romić igrale su protiv ekipe Primaga (3. gimnazija) 23. 1. 2024. u SD Jug. Na početku je bila napeta i neizvjesna borba, ali što je utakmica više odmicala, bilo je jasnije kako će djevojke Primaga pobijediti. U malo oslabljenom sastavu, bez Ive Sajc i Patricije Lovreković, djevojke su 29. 1. 2024. igrale protiv uigrane ekipe Gymnicusa (Opća gimnazija) i ponovno izgubile. Protivnička ekipa pokazala je bolju spremnost, tehniku, taktiku, puno više treninga i natjecanja “u nogama” dok su naše djevojke pokazale kako Ekonomac nije lak protivnik. Na gradskom natjecanju bilo je samo šest ženskih ekipa. Djevojke je vodila nastavnica Tena Žaper.
Mladići u sastavu Nick Stainer, Filip Sabljić, Mislav Šošić, Karlo Kovačević, Patrik Šerić, Leon Sasara, Mata Vidaković, Ante Bradarić, Božo Matković, Denis Lovaković i Jakov Bendeković igrali su rukometnu utakmicu 23. 1. 2024. protiv ekipe Kuna (Elektrotehnička i prometna škola Osijek) od koje su izgubili te protiv ekipe Ruđera koju su pobijedili. Čestitamo dečkima na trudu! Mladiće je vodio nastavnik Luka Rimac.
Uredništvo
LITERARNI KUTAK
Ubojstvo u noći…
Nekada davno, u selu koje je počivalo uz kristalno čisto jezero, živjela je djevojka po imenu Mara. Mara je bila poznata po svojoj ljepoti i duhu koji je žudio za znanjem i avanturama daleko izvan granica njezinog rodnog mjesta. Njezini su dani bili ispunjeni snovima o putovanju u Englesku, zemlju maglovitih pejzaža i bogate povijesti koju je upijala iz knjiga. Jedne noćne oluje, selo je potreslo ubojstvo starog ribara. Nađen je na svojoj drvenoj barci, s nožem zabačenim u prsa, a njegove posljednje riječi bile su šaputavi zov u pomoć koji se izgubio u vjetru. Ubojstvo je bacilo sjenku na selo, a sumnja se nadvila nad svakim stanovnikom. Mara nije mogla vjerovati da bi netko iz njezine zajednice bio sposoban za takav zločin. Njezina požuda za istinom natjerala ju je da započne vlastitu istragu. Danima je lutala obalom jezera, tražeći tragove i razgovarajući s mještanima dok nije naišla na staru zaboravljenu stazu koja je vodila do zapuštene kolibe u šumi. U kolibi je pronašla dnevnik koji je pripadao ribaru. Listajući stranice, otkrila je kako je ribar godinama prije, bio mladić pun snova, poput nje, koji je putovao svijetom pa čak i posjetio Englesku. No zapisane riječi otkrile su i mračnu tajnu, priču o izgubljenoj ljubavi i izdaji koja je postala kobna za ribara. U dnevniku je bila priča o skrivenom blagu koje je ribar pronašao na jednom od svojih putovanja, a koje je donio natrag u selo. No, znao je da blago privlači ne samo bogatstvo, već i opasnost pa ga je skrivao. Mara je shvatila da je ubojstvo možda povezano s tim blagom. Odlučila je kako mora otkriti gdje je ribar sakrio blago i tko bi mogao biti dovoljno očajan ubiti. Njezina potraga odvela ju je dublje u šumu, gdje je pod starim hrastom pronašla iskopanu zemlju i praznu kutiju – blago je već bilo ukradeno. Ubrzo nakon toga, Mara je otkrila da je lopov bio netko koga je dobro poznavala – mladić iz sela koji je bio zaljubljen u nju. Njegova ljubav prema njoj i želja da joj pruži život izvan siromašnog sela navele su ga na očajnički čin. Mara je bila suočena s izborom: prijaviti ga vlastima ili pokušati razumjeti i pomoći mu. U konačnici, Mara je odlučila pomoći mladiću da se iskupi. Zajedno su vratili blago selu i posvetili se izgradnji bolje budućnosti za sve njegove stanovnike. Marini snovi o Engleskoj nisu nestali, ali su sada imali novi oblik – san o zajednici koja živi u miru i prosperitetu, s pričama koje će se prenositi generacijama.
Lea Alšić, 1. a
Pričaj mi o tome…
Bila je subota, ležala sam u krevetu i čekala da me netko pozove van. Prošlo je već i podne, no nitko ništa nije javljao. Odlučila sam sići dolje u kuhinju i pomoći majci završiti ručak. Kada sam ušetala u kuhinju odjednom je nastala neugodna tišina kao da je neka jeza preplavila cijelu prostoriju, no taj osjećaj je ubrzo nestao. Za stolom sam upitala brata gdje je Lena. Bila je njegova djevojka i moja najbolja prijateljica. Nije mi odgovorio, a i mogla sam vidjeti na očevom licu nelagodu te na majčinom strah. Ništa mi nije bilo jasno pa sam pokupila svoj tanjur i otišla u sobu. Upalila sam Netflix i gledala svoju i Leninu najdražu seriju – “Putovanje u Englesku”. Od kada se znamo, a to je od druge godine našega života, sanjala je o životu u Engleskoj. Na red je došla scena u seriji gdje se Lenin najdraži glumac zaljubi u Francuskinju koja ne zna engleski jezik. Morala sam nazvati Lenu. Nije se javila prvi puta pa sam pokušala drugi, no nije bilo odgovora. Nakon trećeg puta odustala sam jer sam svakako mislila ići do njezine kuće. Oko 18:00 sati uputila sam se prema njezinoj ulici, svjetlo u kući nije gorjelo, a ni auta nije bilo ispred kuće. Nije me to zabrinjavalo pa sam samo ušla u kuću jer sam znala gdje se nalazi rezervni ključ. Ušetala sam, a sve se činilo tako pusto i nije imalo onaj specifičan miris koji je podsjećao na Lenu. Sve mi se činilo jezivo pa sam izašla. Ispred kuće slučajno sam na uličnoj lampi ugledala oglas za izgubljenu osobu. Bila je to moja Lena. Nisam mogla vjerovati što vidim, sve mi se činilo kao jedna loša noćna mora koju više nikad ne želim sanjati. Odlučila sam prošetati do šume jer tamo postoji jezero koje smo Lena i ja uvijek posjećivale i komentirale kako ima lijep pogled te kako ćemo, kada jedne od nas više ne bude bilo, gledati zalazak sunca baš na tom lijepom jezeru. Šetala sam puteljkom koji vodi do jezera i vidjela netom napravljene otiske cipela u pješčanom tlu, a onda sam ju ugledala. Ležala je tako slaba i blijeda, izgledala je kao voštana lutka. Približila sam se bliže te vidjela da joj je veliki kuhinjski nož zabijen u srce. Zagrlila sam je i u džepu osjetila mali papirić na kojem je pisalo: “Najdraža moja Hanah, nažalost ovo je kraj našega prijateljstva. Previše je toga što sam nosila na duši. Živi dalje svaki dan i ne zaboravi gledati zalaske sunca kada god ti nedostajem. Smrt me već dugo prati, vuče kao požuda, a jučer kada sam došla kući ugledala sam nož na kuhinjskom stolu i znala sam da je to kraj i da ću danas ujutro nastradati od same sebe. Volim te puno i znaj da te moja ljubav prati s neba.” Dok sam u suzama čitala njezine posljednje riječi, u glavi mi je bio lik njezine majke. Uzela sam Lenu tako u naručje i nosila je do kuće svojom snagom. Svaki dan se pitam zašto ju nikad nisam pitala da mi priča o tome…
Hanah Rosenfeld, 1. c
POEZIJA
Sanjajući o tebi
Sanjala sam te, opet.
Milijuntu zvjezdanu noć za redom.
Bilo je kratko i mirisno,
euforično.
San o tebi i dalje se ponavlja i putuje mojim
moždanim vijugama.
Kao najdraži film.
Bilo je to ovako: bili smo zaljubljeni,
srce mi je preskočilo otkucaj, dva,
možda i tri…
Sjećanja na sretne trenutke plesala su
u mom umu
kao sjene prošlih trenutaka
kao rojevi bijelih pahuljica
Tvoj blagi dodir tako je bio realističan.
Baš sve se činilo stvarnim. Osjećala sam
da je istinito.
Ali
onda je u limenom tanjuru zazvonio sat…
Preplavio me već poznati osjećaj razočarenja
jer je tvoj osmijeh izgubljen
tvoj dodir postao je hladan
u jutarnjoj tišini.
Sve je nestalo u zimskoj magli.
Jelena Magdalena Topolovec, 3. c (LiDraNo, 2024.)
Samo jedna
(mom Ocu)
Kakav prizor za sjajne oči,
sjajnije od noćnog neba
na kojem vidiš raskoš
brojnih zvijezda.
Nebu daju dašak svjetla,
a ja tražim
samo jednu zvijezdu
koja će mi dati vjetar u leđa.
I sve su bliže i bliže
ne brojeći zapravo
realne daljine.
Na putu su vrata koja
možda nećeš proći,
ali ja ću ti pomoći
dok nemoć me progoni.
Gledam i stojim,
izgovaram: „Dođi”.
Dođi i pokaži najkraći
put k sebi,
trčeći u zagrljaj
neprocjenjivoj sreći.
Jer pošteno bi bilo
da ostaneš nam u životu
i pretvoriš ga u staru
obiteljsku ljepotu.
Martina Zubatović, 3. c (LiDraNo, 2024.)
Nostalgija
Misli odlutaju
kao brod u moru plutaju,
a kada realnost dođe
udahnem pa sve loše prođe.
Očev mili glas
u kojem tražim spas,
a snovi kao iz bajke
dok ležim u zagrljaju
svoje majke.
Matea Kurilj, 3. a (LiDraNo, 2024.)
EKONOMSKE VIJESTI
Dan sjećanja na Holokaust
U sklopu školskog projekta obilježili smo Dan sjećanja na Holokaust. Učenici 3. a, 3. b, 3. c i 3. d razrednog odjela održali su predavanje i kviz u prvim razredima. Učenice 1. e, 1. d i 1. c razrednog odjela sudjelovale su sa svojim literarnim radovima i crtežima na temu Holokausta. Učenike su pripremile nastavnice Marija Rumbočić-Pezelj i Senka Gašparec.
Uredništvo
I moj glas je bitan!
U našoj je školi održana 18. siječnja 2024. edukacija učenika završnih razreda srednjih škola Izbori 2024. Državnog izbornog povjerenstva RH. Našim su maturantima gosti predavači objasnili njihova biračaka prava i izborni proces. Učenicima su objašnjeni uvjeti pristupanja Izborima 2024.
Uredništvo
Županijska Smotra LiDraNo 2024.
U Srednjoj školi Isidora Kršnjavoga u Našicama je 27. veljače 2024. održana županijska razina Smotre LiDraNo 2024.
Učenice naše Škole sudjelovale su u sljedećim kategorijama:
- u literarnom izrazu:
Matea Kurilj pjesmom Nostalgija (mentorica Marija Rumbočić Pezelj, prof.)
Jelena Magdalena Topolovec pjesmom Sanjajući o tebi (mentorica Blaženka Budimčić, prof.) - pojedinačni scenski nastupi:
Anja Drčec monologom iz Penelopeje Margaret Atwood (mentorica Marija Luc, prof.)
Dora Vinić monologom iz Penelopeje Margaret Atwood (mentorica Doris Goljevački, prof.) - školski listovi:
EKOOS je predstavljala Paula Perković (mentorica Doris Goljevački, prof.) i list je predložen za daljnju državnu razinu natjecanja.
Čestitamo svim sudionicama što su dospjele na županijsku razinu, a školskom listu želimo da predstavlja Školu na državnoj razini, koja će biti u Vinkovcima.
Novinarka: učenica Jelena Magdalena Topolovec, 3. c i mentorica Blaženka Budimčić, prof.
Putovanje u Bragu – izvješće s prakse
U nedjelju 4. veljače 2024. autobusom smo krenuli na aerodrom u Budimpeštu i tako započeli putovanje na Erasmus+ projekt, čija je svrha bila obavljanje stručne prakse učenika. Iako smo na aerodromu naišli na problem oko prtljage, brzo smo sve riješili, a let je prošao mirno.
Sletjeli smo u zračnu luku Porto gdje nas je dočekao turistički vodič i autobus koji nas je odvezao u Bragu, grad u kojem se odvijao projekt. Smjestili smo se u hotelu Joao XXI. Ponedjeljak smo iskoristili za odmaranje od puta, a učenice koje su imale priliku sudjelovati u projektu u istom gradu prošle godine, provele su ostale sudionike ulicama Brage gdje smo popili kavu. Večerali smo u restoranu na trgu, udaljenom 10 minuta hoda od našeg smještaja. Drugi dan, utorak 6. veljače 2024., iskoristili smo za turistički obilazak Brage, crkve Santuario do Sameiro i svetišta Bom Jesus do Monte koje se nalazi na brdu iznad Brage. Prošetali smo gradom i saznali više zanimljivosti o kulturnim znamenitostima Brage. Glavne su znamenitosti većinom crkve jer je u Bragi osnovana prva nadbiskupija u Portugalu. U srijedu 7. veljače 2024. započela je praksa te smo svi otišli na uvodnu prezentaciju, svatko u svoje poduzeće. Upoznali smo se s poslodavcima, načinu dolaska i odlaska s posla, radnim obvezama i sl. Naši zadatci na praksi sastojali su se od brojeva i računovodstva, marketinga, promocije na društvenim mrežama, izrađivanja raznih anketa, pronalaženja programa i dr. Petra Validžić i ja bile smo smještene u poduzeću Big Trail koje se bavi prodajom i preprodajom motociklističkih vozila. Osim motociklističkih vozila, bavi se i prodajom dodatne motociklističke opreme. Svakoga radnoga dana vrijeme smo provodili na praksi. Vikende i vrijeme nakon prakse koristili smo za dodatne turističke obilaske gradova u blizini. Nedjelju smo iskoristili za turistički obilazak grada Porta. Braga je od Porta udaljena otprilike 45 minuta vožnje. U jutarnjim satima, nakon doručka, otputovali smo u Porto. Nismo baš imali sreće što se tiče vremena jer je cijelo vrijeme padala kiša, no naš turistički vodič imao je rješenje. Predložio nam je vožnju brodom po rijeci Duero i na taj smo način vidjeli cijelu obalu. Nakon toga posjetili smo jedan od mnogih muzeja portskih vina, Porto Cruz, gdje smo dobili priliku degustirati vrhunsko vino koje je jedan od simbola grada Porta zbog svojeg specifičnog slatkog okusa. Također smo dobili priliku i kupiti vino kao suvenir za naše roditelje. Kišno nas vrijeme nije zaustavilo jer smo svakako prošetali gradom i vidjeli mnoge povijesne građevine.
Za vrijeme ručka neki su se odlučili za tradicionalno portugalsko jelo – francessinhu (tostirani kruh punjen salamom, kobasicom, mesom i sirom preliven ljutkastim umakom zvanim molho do franessinha). Nakon pauze za ručak, uputili smo se prema našem hotelu u Bragi. Neki su ostatak slobodnog dana iskoristili za odmor, a neki su obavili kupovinu u trgovačkom centru Braga Parque. Na kraju dana, isto kao i svaki drugi dan popunjavali smo i uređivali dnevnik stručne prakse. Poslije večere otišli smo na spavanje kako bismo se odmorili za nadolazeći radni dan. U utorak 13. veljače održavao se karneval u Bragi, stoga smo svi imali slobodan dan, a iskoristili smo ga za obilazak Viane do Castelo, grada udaljenog sat vremena vožnje. Nažalost, vrijeme nije bilo na našoj strani, ali to nam nije upropastilo obilazak grada. Posjetili smo jednu od plaža – Praiando Cabedelo.
Nakon obilaska plaže i promijene plana izleta radi vremenskih neprilika, zaputili smo se prema centru grada gdje smo imali slobodno vrijeme za ručak i kavu. Kada smo se vratili u Bragu, neki su učenici ostali u hotelu, a neki su vrijeme iskoristili za odlazak na ručak i obilazak trgovačkog centra. Ostatak ovoga tjedna bio je ispunjen stručnom praksom, a subota je bila rezervirana za obilazak glavnog grada Portugala, Lisabona.
Putovanje je bilo poprilično dugačko, ali zbog ljepote toga grada vrijedilo je svakog kilometra. Svi smo bili uzbuđeni zbog posjete tog svjetskog poznatog gradu. Također, posjetili smo i veliko svetište Fatimu.
U ponedjeljak, u ranim jutarnjim satima zaputili smo se prema aerodromu u Portu i krenuli kući svojim obiteljima. Završilo je naše putovanje, iskustvo i praksa u Bragi. Ljudi, okolina, zrak i cjelokupna atmosfera koju taj grad pruža, predivni su da čak i kiša ne može pokvariti cjelokupni dojam. Prošle sam godine dobila priliku sudjelovati na projektu u istom gradu, ali sam se odlučila vratiti i nimalo ne žalim za tim. Iskustvo je opet bilo neprocjenjivo.
Novinarka: učenica Ivona Spajić, 4. f
Veljača i fašnik
Riječki karneval
Riječki karneval ima bogatu povijest koja seže duboko u prošlost. Korijeni karnevala u Rijeci datiraju još iz 19. stoljeća kada su lokalni građani organizirali različite oblike zabava i povorki tijekom razdoblja prije korizme. Ti događaji imali su tradicionalnu ulogu odbacivanja strogih pravila i normi te su predstavljali vrijeme za opuštanje i zabavu prije početka korizme, razdoblja suzdržavanja i posta u katoličkoj tradiciji.
Međutim, prvi službeni Riječki karneval održan je 1982. godine, kada je pokrenuta moderna inačica manifestacije. Od tada, karneval u Rijeci postao je nezaobilazan dio kulturnog i društvenog života grada te jedan od najpoznatijih karnevala u Hrvatskoj i Europi.
Tijekom godina, Riječki karneval evoluirao je i rastao, integrirajući različite elemente lokalne tradicije i suvremenih trendova. Karnevalske povorke postale su sve veće i spektakularnije, obilježene bogatim kostimima, šarenim maskama i kreativnim temama. Glazba, ples i ulična zabava postali su neizostavni dio karnevalskih događanja, privlačeći tisuće sudionika i posjetitelja svake godine. Riječki karneval nije samo zabavna manifestacija, već i važan simbol zajedništva, tolerancije i kreativnosti. Kroz godine, karneval je postao prostor gdje se susreću ljudi različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i kultura te zajedno slave radost života i raznolikost. Ta tradicija nastavlja živjeti i rasti, čineći Riječki karneval nezaobilaznim dijelom identiteta grada Rijeke i Hrvatske u cjelini.
Novinarka: učenica Josipa Jurendić, 3. b
Izvor: internetski portali
Sve objavljene fotografije učenika, objavljene su u skladu sa zaštitom podataka Statuta Škole te su ih privolom odobrili roditelji učenika za sve 4 godine obrazovanja pri upisu učenika u 1. razred.
Školske novine EKOOS 